Sve je to pocelo sa rucnim satovima. Ma, nema sanse da mi sat potraje duze od nedelju dana, nema teorije. Samo stane! Iz cista mira! Onda mi keva rekla da imam bioenergiju. Kaze, svi koji imaju tu energiju, kvare im se satovi.
Nisam se ja tu zaustavio, napredovao sam.
A mislio sam da nisam, jer su satovi poceli normalno da rade. Ali, televizor nece! U kojim sam ja sve dezenima imao sliku na TV-u, to nema ni na dugi. Da cujem, da li je neko imao zelenu sliku sa vodoravnim linijama? Nije? A plavu sa istim linijama? Ni to?!? Bas me cudi. E, vidis, ja sam imao Pink Televiziju dok jos nije bila izmisljena.
Ne moram da pominjem ostale elektro uredjaje koji, eto tako, samo zataje. Iz „psiho-somatskih“ razloga! Eto, bas pre neki dan, islikam lepo onaj Rock im Park, i zadnji dan se zaglavi….. ono, gore…. hm…. (kako se zvase, majku mu)…….onaj kurac za zumiranje. Nece da zumira, pa taman da ga gazis k’o ashov. A-a! C!
Ni tu se nisam zaustavio, napredovao sam.
Onda su polako na red dolazila prevozna sredstva. Ne moze, prijatelju, jedan auto da opstane koga ja vozim, pa da si Tito. Mora nesto da mu rikne. Sta da ti pricam, kad je onom nesrecnom Puntu, izmedju ostalog, riknuo menjac na 55.000. Pa da sam vozio k’o Brana Flojd, nisam mogao tako brzo da mu sjebem menjac! A, nema sta mu nisam menjao. Jedino mu srafove za tockove nisam promenio. Zamisli, nijedan!
Evo sad, sinji kukavac, kupim motorce pre neki dan. Vidi, Petre, motorce! K’o velim, sad kad ga kresnem, pa kacigu ja, kacigu mala (propisi, jbg), pa ce da bude: „Vozi me po cijelom gradu dok se ne digne sunce, stipaj mi obraze dok ne porumenim“. Morgen! Prvo sve radi, sve ok, probao ga. Kako sam mu zasrafio tablice, nece da upali! Umro! Majku ti jbm, pre neko vece sam ga 45 minuta gazio da upali, stopala mi bila ko u male sirene posle date-a. Jel’ imao neko jos motor koji je alergican na tablice? Nije?!? Hm….
Ni tu se nisam zaustavio, napredovao sam.
Jednom prilikom sam probao na jogi prenos energije. Po’vatasmo se svi u kolo, ne strujno, nego normalno, samo bez muzike i mrdanja. Cuti, zatvori oci, drzi bliznjeg svog i udri po nirvani. I ko je hteo da vrisne u nesvest posle par minuta? Kad poche belo pred ocima, kevu ti jbm, pa izbija ’ladan znoj…. Pustajte mi ruke, sunce vam ne jbm, da ne bi bilo „Povedi kolo, Miloje“! Kaze ucitelj, imam previse energije, pa ne mogu da primim od ostalih, pa dozivim kurshlus. Iskocim k’o osigurac, majku ti.
Znaci, da vidimo sta smo imali, sat rucni – komada preko nekoliko, elektro uredjaji – za jedan omanji komision, motor – komada jedan, auto – komada dva, supu nismo imali – 50 dinara. Progres je transparentan i ocigledan, svakog dana u svakom pogledu sve vise mu ga dajem po napretku. Ne znam za granice.
E, pa, sledece nedelje letim avionom na godisnji! Sto ce reci, rodjaci, ako se ne vidimo vise - uspeo sam!
Puno pozdrava iz touchthescreenheelinthenameofJesus „zapadnoevropskog grada“
Connor MacLeod of the Clan MacLeod
P.S. Tri drzave sam do sad sjebao. Otkad sam u ovoj zapadnoj Evropi, propada i ona. Pa sta je za mene jedan avioncic? (Pljuc!)
